Zamišljanje da ste pogrešno poslali e-mail može izazvati iznenadni osjećaj jake nelagode u solarnom pleksusu ili trbuhu. Na primjer, može signalizirati strah ili strepnju. Razmišljanje o nekome za koga ste zahvalni moglo bi izazvati osjećaj topline u predjelu srca ili pokret u plućima, možda signalizirajući ljubav ili radost. U nastavku ćemo vidjeti kako su povezani Mindfulness i mozak stomaka.
Unutrašnje senzacije poput ovih važan su dio našeg emocionalnog života – a naš emocionalni život zauzima centralno mjesto u svakom aspektu života. Senzacije u grudima i trbuhu su takođe izvor naše intuicije: sposobnost da osjetimo ili znamo nešto odmah, bez da razmišljamo o tome.
Neuronske ćelije su osnovne jedinice nervnog sistema. Neuroni se ne nalaze samo u mozgu i nervnom sistemu. U stvari, mreža neurona okružuje naše šuplje unutrašnje organe koji su poznati kao „visceralni organi“ ili „viscera„. Među visceralnim organima su srce, pluća, želudac i jetra. Smješteni su u trupu tijela.
Veza viscere i PFC-a
Osjećaji iz viscere – unutrašnja senzorna percepcija – povezani su direktno sa prefrontalnim korteksom (PFC). (PFC je centralan za naše blagostanje. Njegova aktivacija omogućava integraciju između tri glavna dijela mozga i sve prednosti koje mogu nastati takvim integracijama.) Visceralne informacije putuju do PFC-a, putem nervnih vlakana u vagus nervu, jednim od naših glavnih kranijalnih živaca. Putuju kroz insulu, organ u limbičkom sistemu koji izgleda posreduje u tumačenju fizičkih stanja od strane mozga.
Obratite pažnju na vezu stomaka i mozga – može doprinijeti vašoj anksioznosti i problemima sa probavom.
Dakle: neuronska mreža koja okružuje visceru ima svoje percepcije, koje se prelivaju u najviši dio mozga. Sa vlastitim neuronskim putem do PFC-a, percepcije se čine dizajnirane tako da daju važan doprinos ljudskoj mudrosti i inteligenciji. Um i tijelo su vitalno povezani.
Svaka osoba ima različit visceralni odgovor na životne događaje. Da bi prepoznali značaj svojih visceralnih senzacija, ljudi se moraju upoznati sa vlastitom „mudrošću stomaka“. Mindfulness nam pomaže u tom procesu. Viscera može signalizirati široku paletu emocija, poput radosti, želje ili bijesa. Može osjetiti i komunicirati stres. Senzacije iz crijeva mogu nam ukazivati na to da li je okruženje sigurno, mogu sugerisati da li je neka osoba pouzdana, mogu ponuditi uvid u to da li je neka odluka prava za nas – i još mnogo toga. „Mozak koji razmišlja“ može koristiti ove informacije za obavještavanje o mislima, osjećanjima i radnjama.
(Visceralne senzacije iz unutrašnjosti tijela šalju se PFC-u. Suprotno tome, senzorne informacije iz vanjskog okruženja – percipirane čulima poput vida, sluha i dodira – putuju od perifernog nervnog sistema, preko središnjeg nervnog sistema, do senzorne oblasti korteksa blizu vrha glave. Senzorna oblast je tik uz motornu oblast mozga. Ova blizina olakšava trenutno djelovanje. Na primjer, ako nečija ruka dodirne nešto previše vruće, ruka se povlači s toplote odmah, a da osoba ne mora razmišljati o tome.)
Mnogi djelovi tijela izražavaju percepciju i emociju. Sjetite se da kosa stoji uspravno kada se ljudi plaše, kožom prolaze žmarci kad osjećaju gađenje, a obrve im skaču kad su iznenađeni. Ali na ovim se stranicama fokusiramo na jedan izuzetno važan izvor informacija: mrežu neurona unutar trupa naših tijela.
Naš drugi mozak
Stvari koje se dešavaju u vašem tijelu mogu dramatično uticati na vaš mozak. Ono što se dešava u vašoj glavi može uticati na svaki pojedinačni rezultat u vašem tijelu.
Postoji čitav ekosistem bakterija i velika neuronska mreža koja djeluje u našim crevima. Ovaj ekosistem je naš drugi mozak i sadrži oko 100 miliona neurona, više nego kičmena moždina. Ovo nije mozak koji razmišlja, on ne rasuđuje, ne piše poeziju ili ne rješava matematičke zadatke – ali dokazi pokazuju da zdravlje vašeg stomaka snažno utiče na vaše raspoloženje.
Enterički nervni sistem je mreža neurona slična mrežici koja usmjerava čitav probavni trakt. Izaziva osjećaj leptirića u stomaku ili rupe u vašem stomaku koji su urođeni djelovi naših psiholoških reakcija na stres. Do 90 posto ćelija uključenih u ove odgovore prenose informacije u mozak umjesto da primaju poruke od njega, čineći da stomak utiče na vaše raspoloženje kao i glava. Možda i više.
Promjena ishrane mogla bi imati koristi za vas više od manjeg struka.
Još luđe je to što je naš drugi mozak zapravo tek polovina nas. Unutar probavnog sistema enterički nervni sistem uglavnom komunicira s bakterijama. To su potpuno odvojena bića koja čine naš mikrobiom, a ima ih upravo toliko u nama koliko i naših ljudskih ćelija.
Postoje dokazi da zdrav stomak može suzbiti upalu i kortizol, smanjiti reakciju na stres, poboljšati pamćenje i čak smanjiti neurotičnost i socijalnu anksioznost.
Mozak u stomaku i mindfulness
Prednosti: kako nam mindfulness ili svjesnost o visceralnim senzacijama može poslužiti
- Visceralna senzacija nas može upozoriti na emocije ili impulse dok počinju nastajati. Ta nam svijest pruža veću fleksibilnost odgovora. Možemo pauzirati prije nego što preduzmemo nešto, razmotriti različite moguće mogućnosti odgovora i izabrati između opcija.
Na primjer: bijes se često manifestuje kao visceralni osjećaj prije nego što osoba svjesno zna da je ljuta. Kad se senzacija prvi put pojavi, može biti suptilna. Tada može brzo eskalirati u intenzitetu, do te mjere da osoba osjeća da je savladana emocijom. Iz tog intenzivnog stanja, osoba može reagovati na uobičajen način. Nema mjesta za razmatranje opcija. S druge strane, ako osoba postane svjesna rane pojave ljutnje, može steći više fleksibilnosti u djelovanju, prelazeći van navike i reaktivnosti. To je ključni dio odgovarajuće samoregulacije.
- Desna polovina mozga, nazvana desna hemisfera, sadrži svijest o integrisanoj mapi cijelog tijela. Desna je ta koja vodi u percipiranju visceralnih senzacija. Lijeva hemisfera je glavno mjesto za lingvistiku i logiku. Kada se u tijelu osjeti emocija (desna hemisfera) i označi se ili „objasni“ (lijeva hemisfera), funkcije hemisfera su integrisane. Ishod ove hemisferične integracije je da emocije, kada su označene, izgleda gube dio svog intenziteta i snage.
Na primjer: Istraživačka studija na UCLA pitala je subjekte da gledaju sliku uznemirenog lica. Amigdale subjekata su se aktivirale. Kad su od njih tražili da imenuju pol osobe koja je u nevolji, ništa se nije promijenilo. Kad su od njih tražili da „imenuju emociju“ koju su vidjeli, amigdala više nije bila aktivna – i prefrontalni korteks (PFC) se aktivirao. Poznato je da amigdala registruje emocije, uključujući stres i uznemirenost. Ovaj rezultat pokazuje da imenovanje emocije olakšava emociju.
Ovo je važan način na koji nam praksa Mindfulnessa može poslužiti. Mi možemo postati svjesni emocije kada se prvi put pojavi i označiti je. Zatim, s aktiviranim PFC-om i integrisanim mozgom, i uz olakšaniju emociju, možemo birati šta da radimo – a šta da ne radimo.
- Uz to, Mindfulness svjesnost vlastitih visceralnih odgovora može nam pomoći da povećamo empatiju prema drugima. Možemo razmotriti kako se druga osoba može osjećati, zamišljajući da se nalazimo u njihovoj situaciji. Kad provjerimo kako naše tijelo i um reaguju na to da su „u tim cipelama“, možda ćemo moći zamisliti kako se druga osoba osjeća. To je osnova za empatiju.
Takođe, kad smo svjesni vlastitog izazova u postizanju fleksibilnog načina suočavanja s emocionalnim odgovorom, možda ćemo imati više saosjećanja za tuđu borbu.
Pridružite nam se na sledećem kursu Mindfulness meditacije i učinite dobro svom stomaku i PFC-u!