Naučna pismenost je temeljna kompetencija svih nas koji se bavimo praksom koja je utemeljena na dokazima. Naučna pismenost nas osposobljava za izvlačenje iz postojećih naučnih istraživanja kako bi unaprijedili svoju pedagogiju i služi kao temelj za sve aspekte prakse utemeljene na dokazima. Ono što je najvažnije, naučna pismenost Mindfulness učitelja održava vjerodostojnost i povjerenje javnosti u Mindfulness svuda na svijetu.
Vještine ocjenjivanja stalno mijenjajućih empirijskih dokaza naučnih istraživanja su obezbijeđene kako bi se učitelji osposobili za razvoj vlastitog modela. Naučna pismenost informiše etičko i kliničko odlučivanje, uključujući kriterije uključivanja i isključivanja i stalni proces informisanog pristanka kako bi se maksimizirale koristi i smanjila šteta. Brojni resursi, uključujući vježbe učesnika, brošure, vježbe samoprocjene učitelja i sredstva za dalje čitanje uključeni su u proces rada.
Kognitivne predrasude
Svako ima kognitivne predrasude, i možda ih nije svjestan, iako su naše „polupune“ ili „poluprazne“ tendencije drugima očigledne. Pošto se nesvjesne pristrasnosti pažnje javljaju u ranoj fazi senzorne obrade, one se ne tretiraju uvijek instrukcijama da se pažnja usmjerava prema „bilo čemu što se događa“. Vježbe koje namjerno istražuju kognitivne predrasude nas osnažuju da identifikujemo sopstveni obrazac pristrasnosti i da prilagodimo svoju praksu ka uravnoteženijoj i ravnomjernijoj svijesti. Na primjer, pojedinci s negativnom predrasudom mogu imati koristi od toga da nauče primjećivati ugodne događaje i senzacije, dok pojedinci s pozitivnom predrasudom mogu imati koristi od kontakta sa neugodnim ili bolnim djelovima iskustva koji su izbjegavani. Tema kognitivnih predrasuda prirodno se javlja kada se diskutuje o ugodnim i neugodnim događajima ili u grupnim diskusijama iskustava koja proizilaze iz prakse Mindfulnessa.
U nastavku je jedna vrsta samoistraživačke prakse pružena kao iskustveni aspekt naučne pismenosti. Slično „istraživanju kognitivnih predrasuda u pažnji i pamćenju“ vježbe koja je data u nastavku istražuje specifičnu vrstu pristrasnosti koja narušava praksu utemeljenu na dokazima koja se naziva „pristrasnost potvrđivanja.“
Pristrasnost (zabluda) potvrđivanja
Pristrasnost potvrđivanja odnosi se na sklonost traženju i pronalaženju potvrdnih dokaza u prilog već postojećih uvjerenja i ignorisanju ili reinterpretiranju opovrgavajućih dokaza i velika je prepreka svakoj praksi utemeljenoj na dokazima (Lilienfeld, 2013). Pristrasnost potvrđivanja je univerzalna ljudska tendencija koja se primjenjuje na sve, tako da ono što razlikuje promišljenu osobu od nepromišljene nije prisutnost ili odsutnost pristrasnosti, nego spremnost da se prizna i ospori pristrasnost u službi “jasnog viđenja.” Slijedi vježba za istraživanje izvora vlastitih pristrasnosti potvrđivanja.
1. Zamislite da ste čitali o novoj studiji koja govori o pozitivnim aspektima nečega što trenutno radite, učite, trenirate ili koristite za vaše zdravlje.
1a. Što se događa u vašem tijelu i umu?
1b. Koje vrste govora i djelovanja smatrate najvjerovatnijim?
- Hvalim, promovišem ili dijelim s drugima
- Uključim studiju u to što trenutno radim
- Pronađem i pročitam izvorni članak
- Ignorišem, odbacim ili odbijem
- Pronađem greške u metodologiji koju su autori koristili
- Ostalo:
2. Zamislite da ste čitali o novoj studiji koja pronalazi negativan učinak nečega što trenutno radite, učite, trenirate ili koristite za vaše zdravlje.
2a. Što se događa u vašem tijelu i umu?
2b. Koje vrste govora i djelovanja smatrate najvjerovatnijim?
- Hvalim, promovišem ili dijelim s drugima
- Uključim studiju u to što trenutno radim
- Pronađem i pročitam izvorni članak
- Ignorišem, odbacim ili odbijem
- Pronađem greške u metodologiji koju su autori koristili
- Ostalo:
Samoispitivanje
U nepristrasnom svijetu, polja koja su označena kao odgovori na oba pitanja bila bi ista. Koje vrste misli, tjelesnih senzacija ili emocija doprinose ovoj pristrasnosti? Što bi značilo biti nepristrasan?
Vještine ocjenjivanja naučnih istraživanja (ili tvrdnji koje neko iznosi)
1. Pouzdani i nepouzdani izvori informacija
Provjera naših izvora: Gdje ćete dobiti informacije o naučnim istraživanjima koje koristite u bilo kojoj vrsti obuke koju pohađate?
- Izvorni recenzirani članak u časopisu
- Knjige koje su napisali istraživači
- Knjige koje su napisali nenaučnici
- Predavanja naučnika / naučni skupovi
- Naučni konsultanti / saradnici
- Online, internet stranice
- Mediji, časopisi
- Ostalo:
Nisu svi izvori informacija pouzdani. Popularni novinski članci, časopisi, novine i web-stranice nisu valjani izvori informacija. Knjige ili poglavlja u knjigama nisu recenzirani od strane stručnjaka i uopšteno se ne smatraju empirijskim izvorima, osim ako se ne radi o skupovima recenziranih članaka. Međutim, postoje mnoge naučne knjige i priručnici koji mogu biti pouzdani izvori informacija. Potražite uređena izdanja, posebno akademske medije, ili pogledajte dodatke sa izvorima.
2. Obratite pažnju na jezik koji se koristi
Način na koji se naučno istraživanje opisuje riječima je takođe dimenzija etičke odgovornosti i integriteta. Male promjene u našem izboru riječi mogu napraviti razliku između “neopravdanih tvrdnji” koje su “obmanjujuće” i ispunjenja poštenog i temeljnog otkrivanja informacija. Uopšteni jezik koji koristi riječi kao što su „100%“, „svima radi“, „liječi“, „sigurno je tako“, „za sve i za svakoga je to dobro“ može s jedne strane napraviti štetu ljudima oko vas a s druge strane izazvati otpor nakon inicijalne fascinacije. Jezik ubjeđivanja je jezik apsolutnih istina. Nauka ne funkcioniše na taj način. Nauka koristi fleksibilan jezik: „sugeriše“, „može pomoći“, „može ukazivati“, „povezano je sa…“.
Pronađite resurse za procjenu potencijalnih koristi i šteta
Naučna pismenost pomaže da se donesu odluke o potencijalnim koristima i štetama bilo koje prakse koju radite, uključujući i vrstu osobe koja je najviše ili najmanje prikladna za ono što vam se nudi u bilo kojoj oblasti života. Nijedna praksa ne može biti zamjena za standardne tretmane i Mindfulness nije izuzetak i ne nudi se kao alternativa tradicionalnim medicinskim i psihološkim tretmanima, već kao dopuna tim tretmanima.