Marko je iz dana u dan premoren. Dobio je unapređenje na poslu i sada radi do kasno u noć. “Sva je odgovornost pala na mene, a klijenti i radnici samo upućuju žalbe”, on kaže. “Ovaj tempo postaje nepodnošljiv, nešto se mora promijeniti.”
Vjerovatno nam je poznato ono što osjeća Marko. On je upravo opisao fenomen koji je prepoznat kao sindrom sagorijevanja na poslu, burn-out sindrom, ili sindrom izgaranja (eng. Burnout syndrom).
Šta je sindrom sagorijevanja?
Ovaj fenomen prvi definiše Frojdenberger kao gubitak smisla, energije i idealizma, kao odgovor pojedinca na visok nivo hroničnog stresa u poslovnim aktivnostima (Freudenberger, 1974).
Sindrom sagorijevanja postaje jedna od glavnih tema psihologije rada i organizacije, a za to postoji dobar razlog. U savremenim uslovima poslovanja, stres je neizbježan, a ukoliko osoba ne posjeduje dovoljno resursa da ga se oslobodi, on vrši kratkoročne i trajne posljedice na naše psihofizičko zdravlje.
Na fiziološkom nivou, sagorijevanje je podijeljeno u tri nivoa. U prvom i drugom nivou dugotrajna napetost luči osu hipotalamus-hipofizu-adrenalnu žlijezdu i dolazi do pretjeranog lučenja kortizola. Posljedica hronične hiperaktivnosti HHA ose je blokada signala, pa se tada javlja smanjeno lučenje kortizola, koji predstavlja treći nivo – sindrom adrenalne sagorelosti.
Tri karakteristike sindroma sagorijevanja
Sindrom sagorijevanja definisan je sa tri karakteristike – hronični umor, cinizam i nedostatak ličnog ostvarenja na poslu. Premor, posebno emocionalni, je u srži ovog fenomena i ljudi koji proživaljavaju ovo stanje opisuju da ih posao emotivno isisava. Cinizam predstavlja negativan i rezervisan odnos prema poslu ili osobama sa kojima je individua u interakciji tokom obavljanja posla. Nedostatak ličnog ostvarenja se odnosi na osjećaj nekompetentnosti i neefektivnosti u radnim zadacima.
Ovaj trofaktorski model jasno prikazuje poziciju stresa pojedinca u socijalnom kontekstu, ovog puta u radnom okruženju, kao i koncepciju sebe – kao manje vrijednog i koncepciju drugih – kao neprijateljski nastrojenih.
Pored toga, stil liderstva je pronađen kao značajan faktor u doživljavanju sindroma izgaranja. Radni zahtjevi, pa i način na koji im pristupimo, kao nesavladivoj prepreci ili kao izazovu, utiču na radnu efikasnost i dobrobit zaposlenih.
Posljedice sindroma sagorijevanja
Osobe koje se suočavaju sa sindromom sagorijevanja doživljavaju hronični umor, dok se kognitivno i emocionalno distanciraju od posla. Fizičke posljedice sindroma izgaranja su brojne – zamor, malaksalost, problemi sa spavanjem; emocionalne posljedice – gubitak životnog smisla, apatija, dosada, izolacija, kao i bihejvioralne – napetost, nervoza, impulsivnost. Ljudi koji se bave pomagačkim profesijama (učitelji/ce, medicinske sestre, socijalni radnici/e), prijavljaju najveći broj ovakvih simptoma, ali oni ne izostaju ni kod profesionalnih sportista, radnika u call centru, izvršnih direktora.
Prevencija sindroma sagorijevanja
Postoje strategije koje nam mogu pomoći u prevenciji burn-outa. One mogu biti na ličnom nivou, grupnom, ili nivou cijele organizacije.
Individualne strategije uključuju:
- promjenu obrazaca rada (više kraćih pauza, izbjegavanje prekovremenog rada, balansiranje posla sa ostatkom života)
- razvijanje adaptivnih strategija (kognitivno restrukturiranje, upravljanje vremenom, rješavanje sukoba)
- socijalna podrška (porodice, prijatelja, kolega)
- strategije relaksacije (meditacija)
- ishrana i fizička aktivnost
- razvijanje boljeg samorazumijevanja (savjetovanje, terapija)
Vratimo se na trenutak trofaktorskom modelu. Inicijative za ublažavanje premora čine strategije oporavka kroz kvalitetniji san, fizičku aktivnost i ishranu, jer one imaju direktan značaj za komponetu premora u sagorijevanju. Cinizam se direktno odnosi na odsustvo osjećaja zajedništva i na nepodudarnost ličnih vrijednosti i vrijednosti kompanije. Obukama, treninzima, team buildingom, podstiče se osjećaj zajedništva i koherentnosti grupe. Osjećaj efikasnosti odgovara količini i načinu priznanja koje osoba dobija od kolega i lidera na radnom mjestu. Za najbolju efikasnost, predlažu se kombinovane strategije upravljanja burn-outom, dok je glavni naglasak na individualnim.
Kako vam mi možemo pomoći?
Blue Coach nudi odgovorno rješnje u obliku kurseva Mindufulness meditacije i Interpersonalne komunikacije.
Cilj Mindfulness meditacije je probuditi naše mindfull vještine koje nam, usmjeravanjem pažnje na sopstveno iskustvo, pomažu prilikom suočavanja sa izazovnim situacijama. Na ovaj način postajemo svjesni svojih čula, misli, emocije i na taj način doprinosimo smanjenju stresa i anksioznosti.
Što se više i kvalitetnije povezujemo sa drugima, više ćemo živjeti sa smislom, svrhom i staloženošću. U kursu Interpersonalne komunikacije učimo kako da izgradimo jače veze sa drugima, kao i to kako da smanjimo stres povezan sa interpersonalnim razlikama i konfliktom. Pomoći ćemo vam da pronađete jedinstvene i kreativne alate za upravljanje ponašanjem i da razvijete vještine za izgradnju povjerenja i saradnju.
Stoga, ako se osjećate kao Marko, ili ako pronalazite sebe u ovim opisima, najbolje bi bilo da se suočite sa problemom i krenete u akciju!
Autor: Marija Ivanović, specijalista psihologije