Self-talk je način na koji pričamo sami sa sobom. To se odnosi i na naviknuti stil razmišljanja i kako automatski tumačimo događaje. Nažalost, ovaj interni monolog je često negativan i zovemo ga negativni self-talk.
Nije tajna da je svako od nas sebi najgori kritičar. Ljudi su često nevjerovatno teški prema sebi. Nakon što ste uradili nešto što vam je žao, možete imati misli kao što su „Ja sam glup/a” ili „Ja sam bezvrijedan/na,” ili možda čak ići tako daleko da mislite, „Mrzim sebe.“ Možda ćete analizirati jednu akciju za kojom žalite i onda napraviti opštu pretpostavku “ja nikada neću ovo dobro uraditi, niko ne može da mi pomogne, i stvari se nikada neće promijeniti.“ Razmislite o ovome: Ako bi vaš prijatelj rekao ove negativne stvari o vama, kako bi se osjećali? Možda ćete se osjećati beznadežno, tužno, ili ljuto, ili možda nećete željeti da se družite s tom osobom uopšte.
Kada se javljaju osjećanja stresa, anksioznosti ili panike, to može biti kao nošenje naočara koje imaju tendenciju da iskrivljuju stvarnost i čine je više zabrinjavajućom. To podržava anksioznu traku da se vrti u glavi, pogoršavajući strahove i to može dovesti do panike. Uzmite na primjer unutrašnje misli „Ja nisam dovoljno dobar/ra“, „Niko me ne razumije,“ i „Nikada neću pronaći partnera.“ Nepromišljeno zabavljajući se sa ovim mislima i uzimati ih zdravo za gotovo može dovesti do povećanog stresa, anksioznosti, i depresivnog raspoloženja. Sledeće što može da se desi je samoosuđivanje kao što je „Ja sam nedostojan i loša osoba“, „Niko me neće shvatiti, jer sam drugačiji/a i čudan/na i ne pripadam,“ ili „Ja sam najnepoželjnija osoba na svijetu. Niko me ne smatra atraktivnom osobom. Niko čak nije ni zainteresovan za mene.“ To je negativni self-talk.
Ljepota Mindfulnessa je u tome što vam može pomoći da naučite da se odnosite prema ovim mislima, uključujući i ovako uznemirujuće misli, kao prema mentalnim događajima, a ne činjenicama. Kada se misao pojavi u vašem umu, možete razmišljati na način da je to samo događaj u vašem umu. Možete postati svjesni nje čak i kada se pojavljuje i primijetiti je takođe kada eventualno prođe. Na isti način kao što možete sjedjeti pored potoka i posmatrati kako lišće prolazi ili gledati u nebo i vidjeti kako oblaci dolaze i odlaze, treniranjem uma možemo naučiti da budemo svjesniji svih stvari koje se dešavaju u našem umu ali bez poistovjećivanja – jednostavno svjesni kako dolaze i odlaze.